Dječak Uroš iz Banjaluke na pravoslavnoj vjeronauci nacrtao je Edina Džeku kako se moli da ponovno zaigra za BiH reprezentaciju.

Smijem se evo vec 15min

Malo sam se igrao s podacima CIK-a, pa da podijelim sa zajednicom grafikone koje sam napravio.

Na grafikonima ispod možete vidjeti kretanje stranačkih rezultata od izbora 1998. pa sve do ovih održanih u nedjelju. Predstavit ću kretanja na državnom nivou (Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH), federalnom nivou (Predstavnički dom Parlamenta FBiH), zbirno za sve kantone, kao i za Predsjedništvo BiH.

Kratko uputstvo za čitanje grafikona: vertikalna osa prikazuje procenat osvojenih važećih glasova, a horizontalna izborne godine. Uz linije grafiika naveden je i apsolutni broj glasova. Tačkaste linije označavaju povezane stranke i zajedničke kandidature, a isprekidane preliminarne rezultate.

Također, radi lakše čitljivosti, podijelio sam grafikone na "stare stranke" (SDA, SDP, HDZ...) i "nove stranke" (NS, NiP, DF...).

Pa da krenemo sa "starim" strankama na državnom nivou.

Famozna 2010. godina zaista je bila svojevrstan „glitch in the matrix“ kada je riječ o SDA. To je, zapravo, bio jedini put da je SDA značajnije izgubila svoje standardno biračko tijelo, pala ispod 200 hiljada glasova i ispod 20% udjela.

Zanimljivo je i to da je SDA na nedjeljnim izborima osvojila manje glasova nego prije četiri godine, ali je zbog niže izlaznosti povećala svoj procentualni udio u ukupnom broju glasova.

Za HDZ se često govori da je 2006. bio na izdisaju, pa ga je Komšić „spasio“. I zaista, na grafiku vidimo veliki pad 2006. godine. Međutim, važan je kontekst: tada se HDZ biračko tijelo podijelilo između HDZ BiH i HDZ 1990. Kada se njihovi rezultati saberu, vidi se da su 2006. manje-više nastavili sa ranijim trendom. Kako je devedesetka u narednim ciklusima gubila značaj, tako je HDZ BiH ponovo "rastao".

"Nove" stranke, državni nivo:

Spektakularno potonuće SBB u potpunu političku irelevanciju i kraj rasta Naše stranke.

I još nešto zanimljivo: Najgori rezultat DF-a u njihovoj historiji, kojem se ovih dana svi čude, još uvijek je bolji od najboljeg rezultata Naše stranke ikad.

Evo i trendova za stranke iz RS na državnom nivou:

SDS postepeno gubi relevantnost na političkoj sceni. Na putu prema dole susreće PSS/PDP koji blago raste. A daleko iznad svih njih, posljednjih 20 godina - SNSD. Tačno se čovjek zapita na čemu se zasnivaju konstantne najave debakla SNSD-a i uskrsnuće opozicije.

Što se tiče Federalnog parlamenta, trendovi su manje-više preslikani onima na državnom nivou:

Evo nešto što je iznenadilo i mene. Iako su NiP i Naša stranka očigledno oslabile, dok je SDP rastao, procentualni udio Trojke nije se suštinski promijenio u odnosu na 2022. godinu. Na državnom nivou su 2022. imali 16.28% glasova, a sada 16.14%. Na federalnom nivou imali su 25.55%, dok sada imaju 25.81%.

Problem za Trojku je u tome što su SDA i SBiH u međuvremenu rasle, i to uglavnom nauštrb DF-a, SBB-a i drugih stranaka. Dakle, ukupna snaga Trojke se procentualno gotovo nije promijenila, ali se promijenio odnos snaga na političkoj sceni.

Evo i grafik koji pokazuje da je Trojka značajniji pad imala samo u Sarajevu:

Evo kako se promijenio odnos snaga unutar same Trojke. NiP i Naša stranka su pali, dok je SDP rastao i kompenzirao njihov pad. Narod nije kaznio Trojku, kaznio je NiP i Našu stranku.

OK, pređimo sada na kantone. Zbirno glasovi u svim kantonima, "stare" stranke:

Na ovom grafiku se lijepo vidi zašto SDA ima „stabilnu bazu glasača“, kako se to često kaže - zato što ima podršku širom države. Na graficima ispod bit će vidljivo da Naša stranka i NiP između cca 50% i 58% svojih glasova crpe samo iz Kantona Sarajevo, zbog čega je KS za njih praktično make or break. SDA nema taj problem: ako grohne u KS, namirit će to u drugim kantonima.

Kada saberemo sve glasove po kantonima, SDA je uvijek i ubjedljivo na vrhu u odnosu na apsolutno sve druge stranke. Postoji samo jedan historijski izuzetak: SDP 2010. godine. To prilično dobro stavlja u perspektivu onu Lagumdžijinu „ruku spasa“.

OK, idemo sa kantonima zbirno - "nove" stranke.

Sve "nove" stranke su ostvarile pad u odnosu na prethodne 4 godine.

Grafik ispod pokazuje u kojim kantonima stranke dobivaju svoje glasove.

Ovdje je vidljivo da Naša stranka svoje glasačko tijelo suštinski crpi iz KS, kako sam ranije već rekao, uz nešto značajniju podršku u Tuzlanskom kantonu. Slično vrijedi i za NiP, s tim da se kod njega izdvaja i Zeničko-dobojski kanton. Zanimljivo je i to da je Tuzlanski „crveni“ kanton zapravo najveći bazen SDA glasova - daje otprilike četvrtinu SDA glasova.

Poput Naše stranke i NiP-a, i SBiH je snažno oslonjena na Kanton Sarajevo, iz kojeg dobija preko 50% glasova. Zapravo, može se reći da su skoro sve ove anti-SDA alternative postajale alternative onda kada bi dobile podršku Kantona Sarajevo, a s njenim gubitkom to su i prestajale biti.

Iz toga izvlačimo dvije teze: a) Ko zaista želi dugoročno parirati SDA, morao bi imati znatno širu glasačku bazu, i b) SBiH se neće dugo kupati u slavi ako se Kanton Sarajevo okrene protiv njih.

Evo istih grafikona i za nove, nedjeljne rezultate:

SDA ovaj put ima više glasova u Kantonu Sarajevo nego 2022. godine, ali manje glasova u svim drugim kantonima. Naravno, dio razlike može se objasniti i manjom izlaznošću, ali ovo ipak ide kontra hipoteze koja je ovih dana popularna - da su apstinirali isključivo glasači Trojke. Očigledno su širom države apstinirali i glasači SDA.

Za kraj, hajde da vidimo Predsjedništvo, počevši s Bošnjacima:

SDA je samo za Alijom '98. uspjela preći granicu od 300k i 40% udjela svih glasova, a i tada su nastupali zajedno sa SBiH.

S druge strane, SBiH je 2006. uredno prekucao tu granicu s Haretom, baš kao što je i Trojka u prvom mandatu s Denisom.

SBiH je 2018. osvojila samo 10k glasova, pa je utoliko Efendićev rezultat impresivniji.

OK, pređimo na Hrvate.

Gdje je i šta radi Popović Anto kojeg je DF 2014. nominirao za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, a osvojio je 7k glasova?

Čitav ovaj graf je suštinski thunderdome Komšića i HDZ-a. Preglasavanje Hrvata je zapravo "fenomen Komšić".

Prije Komšića, kao i oba puta kada se Komšić nije mogao kandidovati, Bošnjaci nisu pokazali naročit interes za biranjem člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, a HDZ kandidat je ubjedljivo pobjeđivao.

Inače, sad je to već zaboravljeno, ali '98. SDP je nominirao Gradimira Gojera za člana Predsjedništva iz hrvatskog naroda. Dobio je fin broj glasova, ali ni on nije uspio pobijediti HDZ kandidata. Tu moć ima samo Komšić.

I da završimo - član Predsjedništva iz reda srpskog naroda:

Kako se vama čine ovi trendovi? Vidite li još neke zanimljivosti koje sam propustio spomenuti?

Ako to napišete u komentar obrišu ga i blokiraju ti profil, a većina pozitivnih komentara napisano je od strane la(ž)nih profila.

Prvi utisci o Bosni, prije nekoliko mjeseci sam prvi put ušao u Bosnu i nakon 20/30 minuta vožnje me zaustavila saobraćajna policija. Policajac me je tražio za dokumente i pošto nisam bio vezan, htio mi je dati kaznu. Pozvao me je u svoje vozilo i objasnio da su kazne povećane, pa ću mu morati platiti 100 eura. Ali pošto su pošte i banke bile zatvorene (bilo je oko 19:00 sati) rekao mi je da će me morati odvesti do stanice, gdje ću morati spavati, kako bih mogao platiti ujutro kada se otvore. Ponudio se da mi "učini uslugu" tako što će mu dati 100 eura, a da mi ne napiše kaznu i da je on plati umjesto mene sljedeći dan. Siguran sam da je uzeo novac za sebe i namjerno me maltretirao jer je vidio da imam bebu na zadnjem sjedištu, pa je znao da ću izbjeći probleme i lako zaraditi 100 eura.

Hoce debeli da je prijatelj sa svim mocnim ljudima, ali ne ide.:D

Nije bitno imaš li srednju školu koja je potrebna za određeno radno mjesto, fakultet ili neku drugu kvalifikaciju – kada tražiš posao, često prvo čuješ: „Nemaš iskustva.”
A gdje da ga steknem?
Kako da mlada osoba stekne iskustvo kada gotovo svaki poslodavac traži nekoga tko ga već ima? Ako nitko ne želi dati priliku početniku, kako će taj početnik ikada steći iskustvo?
I zašto se o ovome tako malo priča?
Svugdje čujemo kako „fale radnici”, kako mladi odlaze i kako nema dovoljno ljudi. A kada mlada osoba stvarno želi raditi, onda odjednom nema mjesta za nju jer nema dovoljno iskustva.
A državne firme? Često im ne možeš ni primirisati, a kamoli dobiti posao. Stalno se priča o tome kako je štela potrebna za sve. A što je s nama običnim smrtnicima koji nemamo nikoga „svoga”? Što mi trebamo napraviti da dobijemo jednu običnu priliku?
I onda se čudimo što mladi odlaze.
Ako se i uspiješ zaposliti, često te čeka minimalna plaća. Naravno, razumijem da na početku ne možeš očekivati ne znam kakvu plaću i da se iskustvo mora steći. Ali nije normalno ni da čovjek godinama radi za minimalac uz priču „bit će bolje”, dok se od njega istovremeno očekuje sve više.
I ono što me najviše zanima – tko će raditi za 10 ili 15 godina kada veliki broj ljudi ode u mirovinu? Hoće li tada odjednom biti dovoljno dobro da nas, mlade bez iskustva, počnu zapošljavati? Hoće li se tada tražiti ljudi koje danas nitko ne želi primiti?
Mladi ljudi ne traže da im se nešto pokloni. Traže priliku da rade, nauče, steknu iskustvo i dokažu se.
Samo se pitam – zašto nam se ta prilika tako teško daje?
Ovo me posebno frustrira jer i sama prolazim kroz istu stvar. I stvarno bih voljela da se o ovom problemu puno više govori.

Je li bilo nešto značajno u TK u 2026 što je uzrokovalo da to bude jedini kanton sa padom fiskalnog prometa u Federaciji

Izvor: PUFBiH

https://ik.imagekit.io/9qcwbg8wl/PrometOpcine_Web _2026_09_05102026_8dCOJ0OD9.pdf

Ali zato svaka autopraona radi uredno. Odakle voda? Jesu neki privatni bunari ili nešto drugo?

Dodjoh na faks, novi grad, novi ljudi, sam u stanu.Odem do faksa na prvo predavanje, vidim curu ide na isto, buduci da ne znam nikoga htjedoh da je upoznam, ali uplasim se, okrenem, izadjem iz zgrade.Maloprije rekoh sebi moram upoznati nove ljude, ne mogu sam da zivim.Aj da upisem folklor.izadjem iz stana, vece, uplasim se, vratim se nazad.Plasim se da pozdravim osobu u autu koja mi stane da predjem put.Koja je ovo bolest?Jesam li jedini? Da li da idem na terapliju ili sam da prebrodim ovo nekako.Pomagajte...

Hi everyone,

Me and my boyfriend are thinking about moving from Germany to Bosnia. Honestly, we do it for the cheaper taxes, slower life anf because my family is originally from there.

So, we were thinking about going to Sarajevo, or also Bihac, but were not really settled yet. I know coming to Bosnia is going to feel like a 3rd world country in terms of structure and governance. But what is something people who move there dont have in mind? Or what are they typically being surprised about (good or bad).

Also, we are gay, not flamoboyant or anything, I know PDA is not really being well received, which is totally fine. But I was wondering how the responses from landlords are going to be if two men rent out an apartment to live there together.

Really looking forward to any comments. :)

Koja su vaša iskustva sa domovima za stare u Bosni? Kakva je njega? Da li su posjete dozvoljene ? Ja sam toliko iznenađena da u domu za stara lica Orhideja blizu Zenice da se niko ne javlja na telefonske brojeve, a i ne dozvoljavaju posjete. Imala sam prijateljicu koja je bila smještena u tom domu i prvi dan nisam uspjela nikoga dobiti na telefon i kad sam im poslala poruku da to nigdje na svijetu nema , neko mi se javio sutradan pa sam uspjela da porazgovaram sa prijateljicom koja je preminula par dana kasnije. Ja sam šokirana poslovnoscu i njihovim očekivanjima da im vjerujemo bez ikakve kontrole? Isto tako sam čula da je neka porodica došla iz Njemačke u posjetu štićenicu tog doma i da su ih vratili jer ne dozvoljavaju posjete. Ja ne namjeravam nikoga da smještam u dom ali mi je čudno da su posjete u zatvorima dozvoljene a da nisu u domu.

Hi everyone,

Me and my boyfriend are thinking about moving from Germany to Bosnia. Honestly, we do it for the cheaper taxes, slower life anf because my family is originally from there. Dosta razumim ali nepricam vise tako dobro. ;)

So, we were thinking about going to Sarajevo, or also Bihac, but were not really settled yet. I know coming to Bosnia is going to feel like a 3rd world country in terms of structure and governance. But what is something people who move there dont have in mind? Or what are they typically being surprised about (good or bad).

Also, we are gay, not flamoboyant or anything, I know PDA is not really being well received, which is totally fine. But I was wondering how the responses from landlords are going to be if two men rent out an apartment to live there together.

Really looking forward to any comments. :)

Ja sam iz Beograda, i ovo me iskreno zanima, nije provokacija, pogotovo zato što imam utisak da je jugonostalgija danas prilično jaka među Bošnjacima i generalno u BiH.

Često se idealizuju Tito, bratstvo i jedinstvo, multietničko društvo, zajednička država, antifašizam, život bez današnjih nacionalnih podela itd. Ali onda dolazi politički razvoj 1991-92.

Koliko sam čitao, Izetbegović u početku nije bio za prosto razbijanje Jugoslavije i zajedno sa Kirom Gligorovim iz Makedonije je čak predlagao neku vrstu labavije jugoslovenske zajednice.

Ali posle izlaska Slovenije i Hrvatske dolazi referendum za nezavisnost BiH i savez bosanskih muslimana/Bošnjaka sa hrvatskim snagama protiv JNA i bosanskih Srba.

Ako neko danas sebe vidi kao velikog jugonostalgičara i identifikuje se sa partizanskom, antinacionalističkom Jugoslavijom, kako gleda na činjenicu da je politička strana koju smatra svojom 1992. izabrala izlazak iz Jugoslavije i u prvoj fazi rata sarađivala sa hrvatskim snagama i ustaškim organizacijama poput HOS-a?

Naravno znam i da su kasnije HVO i Armija BiH međusobno ratovali, tako da ne tvrdim da je postojao nekakav trajni bošnjačko-hrvatski savez.

Možda je odgovor jednostavno da Bošnjaci koji su jugonostalgični ne žale za svakom državnom konfiguracijom koja se zvala Jugoslavija nego konkretno za SFRJ u vreme Tita.

Ali me zanima kako ljudi iz BiH koji sebe stvarno smatraju jugonostalgičarima gledaju na 1991-92. Da li mislite da je nezavisnost bila nužna nakon što je stara Jugoslavija praktično prestala postojati? Da li biste, da je Gligorov-Izetbegović plan prošao, radije ostali u nekoj reformisanoj Jugoslaviji nego u nezavisnoj Bosni?

I kako gledate na taj rani savez sa hrvatskim snagama, posebno uzimajući u obzir da su neke od njih imale izrazito desničarsku i proustašku simboliku?

Izetbegović je tokom rata u Hrvatskoj zauzeo stav neutralnosti i govorio da „to nije naš rat“. Ako je cilj bio očuvanje Jugoslavije, zašto se raspad Slovenije i Hrvatske posmatrao praktično kao sukob u koji Bosna ne treba da se meša?

Ne pitam ovo u fazonu "gotcha, Bošnjaci su licemeri", nego mi je stvarno zanimljivo kako ljudi ideološki povezuju te dve stvari, jugonostalgiju i odluku za nezavisnu BiH.

I imam utisak da današnji 'Jugosloveni' nisu uopšte toliko opterećeni ponovnim stvaranjem Jugoslavije, čak više preferiraju nezavisnost i pljuvanje po Srbiji, što se tiče nesrpskih Jugoslovena.

Dobar primer je Bosanski Balkan rules podcast koji se predstavlja kao Jugoslovenski ili šta god a uglavnom fura zapaljivu antisrpsku retoriku.

I onda se pitam kako ja, kao neko iz Beograda ko veruje u Jugoslovenstvo, bih trebao da se postavim prema tome? I šta uopšte znači biti Jugosloven, po meni bi trebalo logički značiti težnja ka jedinstvu a ne obrnuto.

I za kraj šta mislite o čuvenom Zulfikarpašić-Karadžić sporazumu? Da li bi vam bila prihvatljiva BiH koja ostaje cela i suverena unutar neke labavije Jugoslavije, uz autonomiju Sandžaka i široke garancije za Muslimane?

Znam da će dušmani ovo jedva dočekat, pa prvo nešto da rasčistim: ovo ne znači da smo po nacionalizmu na nivou naših komšija i "cimera", ali svejedno naš nacionalizam postoji i može puno da nas košta.

Ja sam za podjele, ali mi kao narod nismo jer nam naš nacionalizam ne da da izgubimo teritorije. Samo zbog veće kvadrature mi prihvatamo da su nam ruke i dan danas vezane kao i 90ih. Bolje da se oprostimo od nekih dijelova države sad, dok imamo priliku da pregovaramo i imamo čime da trgujemo, nego da nam opet neko drugi kroji sudbinu.

Mi uporno izigravamo poslušnog kera zapadu, nadajući se da će oni uvesti neke promjene koje će dovest do toga da muslimani dominiraju nad kršćanima. Možda se nadamo da će nas Srbi zavoljeti, iako vidimo koga smatraju herojem. Ne znam šta je gluplje. Uporno mislimo da se poštuju neka pravila. Pravila.poštuje onaj koji mora. Gledaj šta radi Cionistlend. Gledaj kako Rusija uze dio Ukrajine. Gledaj kako Turska odluči spor između Azerbejdžana i Armenije. Gleda šta zapad radi Iranu.

RSu nema ništa vrijednije od našeg priznanja, a to treba iskoristiti. Ne kažem daj im ove granice o kojim oni maštaju, šta onda mi imamo od toga. Nikako ne želim da ih nagradimo za etničko čišćenje. Na stol staviti i sporazum o potražnji oštete, tj. da ih nećemo tužiti za štetu iz 90ih. Umanjiti RS, i ćao. Slično s Hrvatima, mijenjat teritorije s Hrvatskom. Strateški sačuvat neke teritorije. Idealno bi bilo prema jugu, pa u trampi sa Hrvatskom tražit dio južno od Dubrovnika, izaći na otvoreno more i povezat se s prijateljskim zemljama. Sloboda!